Među brojnim srpskim dinastijama najveći doprinos srpskoj državi i narodu dala je dinastija Nemanjića, koja je stolovala više od dva veka. U osam naraštaja Nemanjića, koliko ih je bilo po muškoj liniji, od kojih nam je poimence poznato više od šezdeset, kao svetitelje slavimo devetnaest Nemanjića, a i više od ovog broja imajući u vidu i ženske potomke. Freska loza Nemanjića se nalazi u manastirskoj crkvi Hrista Svedržitelja u Visokim Dečanima u Metohiji. Naslikana je na istočnom zidu narteksa, desno od vrata.
Freska loza Nemanjića je nastala najverovatnije 1346/1347. godine, ali je istoričar umetnosti i akademik Svetozar Radojčić analizom detalja poput odeće, krsta, plave pozadine i pravopisa zaključio da je bila restauirana, i to najverovatnije u 15. veku.
Ispod Hrista Svedržitelja i angela na fresci vidimo stojeće figure s leva na desno:
Uroša Nejakog, Dušana Silnog i Stefana Dečanskog.
Ispod njih stoje: kraljevi Dragutin, Milutin i Uroš I.
U donjem redu stoje: Sveti Sava, Stefan Nemanja i kralj Stefan Prvovenčani.
Između ovih stojećih figura vidimo još trinaest malih poprsja, raspoređenih u lozi oko njih.
Deca kralja Stefana Dečanskog: Dušic, Simeon Siniša, Teodora i Jelena.
Deca kralja Dragutina: Urošic, Vladislav II, Jelisaveta.
Zatim su tu i poprsja kralja Radoslava, ćerke kralja Uroša I Brnče i kralja Vladislava I, a takođe i sina Vukana Nemanjića Stefana, Vukana Nemanjića i sina Stefana Prvovenčanog arhiepiskopa SPC Save II.
Zapratite nas i na socijalnim mrežama: