Spomenik podignut u znak sećanja na 12 banjalučkih beba, koje su umrle tokom 1992. godine na odeljenju intezivne nege banjalučkog porodilišta.
Sam grad i okolina Banja Luke nisu imala ratna dešavanja, ali su se u blizini vodile žestoke borbe srpskih vojnika protiv bosanskih i hrvatskih, koje su uglavnom delovale skupa.
Dvanaest novorođenčadi preminulo je usled nedostatka kiseonika potrebnih za adekvatan tretman, a nestašica je bila posledica blokade srpske teritorije od strane hrvatskih i bosanskih vojnih snaga, koje su držale blokiran posavski koridor koji je povezivao zapadni deo Republike Srpske i Republike Srpske Krajine sa istočnim delom i Srbijom.
Nije bilo moguće kiseonik dostaviti kopnenim putem, te se to jedino moglo učiniti vazdušnim putem, međutim let iz Beograda za Banja Luku nije bio dozvoljen od strane Saveta bezbednosti.
I pored mnogobrojnih apela putem televizije, novina i radija, iako su predstavnici Unicefa i ostalih organizacija bili upoznati sa situacijom, do dostavljanja kiseonika nije došlo.
I pored napora doktora da pokušaju održati bebe u životu industrijskim kiseonikom koji su dobili od Vojske Republike Srpske, privatnih preduzetnika i građana, to je bilo nedovoljno da se bebe spasu.
Nakon sedam dana od smrti poslednje bebe, revolitirana vojska je uspela da probije koridor, a pobeda je simbolično nazvana „Koridor života“ jer je omogućila nove živote, kako je i sam general VRS Momir Talić rekao:
„Neću da djeca više umiru“
Spomenik podignut u znak sećanja na 12 banjalučkih beba podignut je na inicijativu Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske, a otkriven 23. decembra 2008. godine.
Spomenik su otkrili braća i sestre umrlih beba, a njihovi roditelji su položili buket od 12 ruža i trinaestom belom ružom posvećenoj Slađani Kobas, koja je preminula četrnaest godina kasnije, odnosno 2006. godine.
Zapratite nas i na socijalnim mrežama: